Zamisli da moraš slikati, a nemaš smisla za to. Sigurna sam da se puno vas sjeća tog iskustva iz škole.
Očekuješ da boje kojima slikaš oblikuju neke prepoznatljive oblike, da oponašaju poznatu svarnost, da budu nešto drugo i nešto više od onoga što jesu, boje, velika je mogućnost da ćeš biti nezadovoljna krajnjim produktom, jer kao što kaže početna fraza, nemaš dara za to.
Međutim, ako upoznaš tehniku i ideš s njom u korak, pratiš je i slušaš, ako uživaš u procesu stvaranja, u slikanju kao pokretu i u ljepoti bojinih dimenzija imaš priliku stvoriti nešto puno veće i vrjednije od opipljivog - ispunjenje iskustvom stvaranja.

Uvijek imaš izbor reprodukcije ili inovacije. Ti biraš i ti odgovaraš za odabrano.

Bez obzira na talent, sve, pa tako i slikanje, se može naučiti i izbrusiti i može postati užitak, a ne odbojno mučenje unutar zadanih okvira.

Analogno ovome, ako očekuješ od svog tijela da bude drugačije nego što mu je u genima zapisano uvijek ćeš biti u konfliktu s njime.
S druge strane, ako ga dobro poznaješ, slušaš, pratiš i daješ mu ono što mu treba da zasja punim sjajem u čitavoj svojoj posebnosti, preplavit će te lavina zadovoljstva i blagostanja.
Samo izađi iz kutije i promijeni perspektivu.

Budi to što jesi.
Budi fit i tijelom i duhom!