Teško je govoriti o nečijim pogreškama, a da se netko ne nađe prozvan pa čak i uvrijeđen, jer ne podnose svi ljudi kritiku pa makar ona bila i konstruktivna. Zato mi je unaprijed žao ako nekoga pogodi nešto napisano u tekstu, ali probajte iz toga izvući pouku i popraviti eventualne svoje pogreške.

Kako u zadnje vrijeme puno vremena provodim u teretani radeći s klijentima imam priliku gledati stvarno širok spektar vježbača koji dolaze vježbati iz raznih ciljeva. Najčešće su to gubljenje masnog tkiva, dobivanje mišićne mase ili rekreacija. Bilo da su to iskusniji vježbači ili početnici rijetko tko ima dovoljno znanja da si napravi kvalitetan program bez obzira koji cilj imali. U tom smjeru idemo odmah na prvu pogrešku.

1. Krivi program ili nepostojeći program s obzirom na cilj

Iako izrada trening programa nije kvantna fizika ipak je potrebno određeno znanje kako bi se izradilo program koji će dovesti do željenog cilja. Iako su danas informacije dostupne na svakom koraku većina ljudi ne zna ni što treba tražiti niti gdje, ako nešto i nađu ne znaju to razumjeti i provesti. Tu bi trebala nastupiti struka koja će vježbaču dati barem neke osnovne smjernice ili u idealnom slučaju izraditi program s obzirom na njihov cilj.

Međutim jako malo ljudi uopće vidi potrebu za tim već misle da mogu sami. Nisam baš primjetio da si sami idete popravljati zube, ipak odete kod stručne osobe (u ovom slučaju zubara). Jako rijetko mi se netko obrati i pita za pomoć, ako i da onda su to većinom žene dok muški ego očito ne dozvoljava takve stvari. Tako oni koji žele smršavjeti rade samo kardio dok oni koji žele dobiti mišićnu masu bježe od kardia kao vrag od tamjana. Nakon nekog vremena rezultati izostaju, gubi se volja, a često i odustaje.

2. Nedovoljna priprema za trening

Najčešći scenarij je sljedeći: dolazak u teretanu, ostavljanje mobitela i vode sa strane, pogled prema benchu i pitanje "Koliko serija još imas?". Zatim okretanje svake ruke par puta i uzimanje najvećih utega koji su raspoloživi, stavljanje utega na bench, prva serija odmah do mišićnog otkaza i na kraju ustajanje i hvatanje za rame uz bolan izraz lica!

Poznato? Meni jako. Svakodnevno gledam ovaj scenarij i puno puta znam ubaciti koji sarkastičan komentar s tračkom nade da bih možda potaknuo razmišljanje o eventualnom zagrijavanju međutim bezuspješno. Promijenite pristup treningu. Napravite dobru pripremu za napor koji slijedi. To ne znači da morate prije svakog treninga odraditi svaku moguću vježbu mobilnosti koja postoji. Odvojite desetak minuta i prikladno se zagrijte. Tijelo će vam biti zahvalno i imat ćete bolje rezultate.

3. Preveliko opterećenje i nepravilna tehnika izvođenja vježbi

Ovo su zapravo dvije greške, ali ih pišem skupa jer u 90% slučajeva druga proizlazi iz prve. Preveliko opterećenje vodi do nepravilne tehnike! Često vidim da vježbač odradi prvu seriju sa manjom kilažom tehnički vrlo dobro dok ne krene povećavati opterećenje. Tehnika se tada automatski pogoršava, a ponavljanja rapidno opadaju i nisu više u željenom i potrebnom opsegu. Nemojte se žuriti sa dodavanjem optrećenja, pustite ego i ne obazirite se na pitanja "Koliko dižeš u benchu?" ili noviji trend "Koliko dižeš u mrtvom?". Dajte si vremena za progres i pazite na tehniku. Nebitno je koliko dižete, a pogotovo sa lošom tehnikom.

Dvije vježbe koje se najčešće krivo izvode su mrtvo dizanje sa šipkom i stražnji čučanj sa šipkom. Do prije nekoliko godina ih je rijetko tko i radio i mislim da je tako bilo bolje od ovog danas. Danas svi čuče i dižu, najčešće s lošom tehnikom i prevelikim opterećenjem. Pošto su to višezglobne vježbe koje su tehnički vrlo zahtjevne te zahtjevaju određenu dozu mobilnosti, fleksibilnosti i stabilnosti, nepravilno izvođenje pogotovo pod velikim opterećenjem može imati jako loše posljedice na lokomotorni sustav. Obratite se stručnoj osobi neka poradi s vama na tehnici i da vam savjet jesu li to uopće vježbe koje su dobre za vas u ovom trenutku.

Da zaključim, pošto je ovo ipak blog post, ostat ćemo na ove tri najčešće pogreške. To nikako ne znači da su jedine, ima ih još i dalo bi se tu još puno toga pisati i nabrajati. Sve se svodi na to da ne pristupate olako svom tijelu i onome što radite s njim.

Imate samo jedno tijelo, nekad nećete dobiti priliku za popravak, a i nakon popravka više nije isto.