Što te čeka iza zatvorenih vrata?!
Nisam oduvijek voljela vježbati. Uh, kad se samo sjetim koliko mi je tjelesni u školi bio tlaka... Vjerojatno jer nisam osjetila konkretne dobrobiti od tjelesne aktivnosti već samo da mi je trenutno teško (trčati i sl.). Znala sam da je dobro za zdravlje, ali realno, kojem zdravom srednjoškolcu/studentu u naponu tjelesne snage je zdravlje prioritet?... Ni njemu, a ni većini ljudi koji bezbolno kroče svakodnevicom zdravlje nije broj 1 na to do listi.
Ali izgled je bitan. Svima. Ne samo mladima već i ljudima u zrelijim godinama, pa onda mamama koje su tek rodile, žele se što prije vratiti u stare traperice; muškarcima koji po cijele dane sjede u uredu što za mišiće nikako nije plodno tlo; neke muči celulit, neke šlaufi, neke ravno dupe ili mršave ruke i td. Ako ništa drugo, želja da bolje izgledaš dovede te u teretanu, na trkačku stazu, bazen, igralište ili dvoranu za vježbanje.
Točno se sjećam svog prvog posjeta teretani. Uzela sam Bojana za ruku i rekla mu Sad ćeš me odvesti u teretanu jer želim početi vježbati. Do tad nisam nikad kročila u taj svijet i bilo mi je nelagodno ići sama. Pilila sam ga danima da ide samnom jer me kočio strah od nepoznatog i predrasuda da će svi čim uđem buljiti u mene i moju smotanost. I tako nas dvoje krenuli u avanturu koja se protegnula na životni poziv.
Počela sam kao i mnogi, s ciljem da bolje izgledam, a nakon nekog vremena provedenog vježbajući shvatiš koliko zapravo puno drugih i bitnijih benefita imaš od samo 3,4 sata ciljane aktivnosti tjedno. Počneš se osjećati bolje, energičnije, sretnije i zbog toga na koncu zavoliš svoj trening. Počneš ga jedva čekati i postane ti prioritet. Ideš po još tog dobrog osjećaja koji ostaje dugo nakon odrađenih sat vremena. Zarazno je kao smijeh. Svaki put kad mi se ne da, mislim na tu "nagradu" koja slijedi bez iznimke svaki put poslije tjelovježbe. Naravno da ju želim i da ju volim. Otvori ti se cijeli novi svijet likova i lica i postanu ti dragi, simpatični i počnete se pozdravljati i na ulici. Kad smo počeli s grupnim treninzima tu se priča još više produbila. Stvorila su se doživotna poznanstva i prijateljstva. Predivno.
Danas uživam punim plućima jer sam prebrodila svoj strah od nepoznatog.
Iz kojeg kod razloga krenuli, s kojim god ciljem i u kojem god trenutku, nebitno je. Ono što je uistinu važno je da kreneš i nastaviš se kretati jer usput dobivaš sve! Izgled, samopouzdanje, zadovoljstvo, zdravlje, prijatelje i ljubav. Otvorite si vrata. Čeka vas lijep, sunčan dan i puno svježeg zraka!
Vaši komentari
Trenutno nema komentara