Gdje je nestala volja?
Suosjećam sa svima vama koji ste u fazi da vam se ne da, ne želite i imate (dobre) izgovore za odustajanje od treninga, od vježbanja i od zdrave prehrane. U posljednje vrijeme i sama teško nalazim motivaciju za vježbanje. Zapravo je moja uvijek dolazila iznutra. To sam shvatila sad kad me prvi put napustila. Jako me to pogodilo: to što mi se nije dalo vježbati i što sam jednostavno tako i odustala. To je jedno potpuno novo iskustvo za mene i to nikako ne pozitivno. Vježbanje me inače čini sretnom, a sad se odjednom izgubilo u moru drugih i prečih stvari. Ono je dio mene i zaslužno je za happy ending u cijeloj priči. Jednostavno su me dani pregazili u posljednjih par tjedana i na kraju kad bih trebala vježbati nije ostalo ni trunke snage, energije, a najvažnije od svega ni volje. Do osam navečer sam zrela za hibernaciju, a ne za trening. Preko dana mi je još više neizvedivo naći slobodnih 15 minuta. Da stvar bude bolja, nisam ni prije, kad babač još nije bio u igri, imala ništa više vremena, ali sam imala volju i želju.
Nikakvi motivacijski postovi ni slike ni išta tome slično nisu me trgnuli ni na sekundu. Čak ni vlastite misli i svjesnost dobrobiti bilo kakve tjelesne aktivnosti usmjerene na zdravlje nisu učinile ništa da se pokrenem. Rekla sam ok, to je faza u životu: bebač je sve zahtjevniji, počela sam raditi, a kućni poslovi su uvijek tu i uvijek čekaju u beskrajnom redu koji ide u krug. Ok, stala sam i čekala da fjaka prođe, a nije prolazila. Samo sam se osjećala sve lošije zapravo. Teško mi je bilo prihvatiti tu novu okolnost. Govorim samoj sebi da smanjim očekivanja od sebe i da su ta očekivanja isključivo moja. Ništa zbilja ne moram, ali nije imalo smisla ni ovo nezadovoljstvo.
A onda je naišla vanjska motivacija - zove se Bojan - i rekla: Stara, ajmo večeras zajedno napraviti trening!? Skočila sam veselo kao pesek samo što još nisam zamahnula repom: Ajd!! I onda se ponovno vratio onaj osjećaj nakon vježbanja – mir, zadovoljstvo, bistra glava i zdravo umorno tijelo. Sad sam nazad na tračnicama – valjda. Neoposivo je važno u kritičnim trenutcima imati podršku najbližih. Neizrecivo sam zahvalna na tome što ju imam.
Motivacija se često skriva u nepredvidivim stvarima, u neočekivanim ljudima i bizarnim situacijama, a nije iznimka ni da čuči u nama samima i čeka da osvane jednog dana. Tražite ju i ne odustajte od sebe. Radeći na sebi dajete svojim voljenima najbolje od sebe, a to je ono čemu trebamo težiti.
Poveznice
fit mamakako ostati motiviran za treningkako se motivirati za vježbanjeočekivanjapodrška u vježbanjurad na sebitrening i zdravljezdravljezdravlje i tjelovježbaživot jedne mameVaši komentari
Trenutno nema komentara