Kada istezanje nije dovoljno
Što ako ukočenost, bol ili ograničen pokret ne trebaju još više istezanja, nego drugačiji način slušanja i pokretanja tijela?
Svi smo nekad negdje čuli i prihvatili da je istezanje ključ za bolje osjećanje u vlastitom tijelu.
Ali ako istezanje nije ublažilo vašu bol, poboljšalo fleksibilnost ili vam pomoglo da se lakše krećete – niste jedini.
Neki ljudi nakon klasičnog, pasivnog istezanja čak osjećaju više ukočenosti ili nelagode, umjesto manje.
Pa, što se zapravo događa?
Jedan od važnih dijelova te priče je fascija – kontinuirani sustav vezivnog tkiva koji se proteže kroz cijelo tijelo, obavija i povezuje različite strukture te im daje potporu i omogućuje međusobno klizanje i prijenos sila.
Mala digresija o fasciji
Fascija je vezivno tkivo. U ljudskom tijelu postoji mnogo različitih vrsta vezivnog tkiva – kosti, tetive, ligamenti, hrskavica i različiti oblici fascijalnog tkiva samo su neki od njih.
Svaka vrsta ima svoju strukturu i važnu ulogu.
Fascijalni sustav možemo zamisliti kao trodimenzionalnu mrežu međusobno povezanih struktura koja se proteže kroz cijelo tijelo. Povezuje različite dijelove tijela, ali ih istodobno razdvaja, podupire i omogućuje njihovo međusobno kretanje.
Sudjeluje u prijenosu sila, stabilnosti i organizaciji pokreta, a zahvaljujući brojnim osjetnim receptorima sudjeluje i u načinu na koji doživljavamo vlastito tijelo.
Fascinantno, zar ne?
No, što se događa kada se promijeni način na koji se neki dio tog sustava kreće, opterećuje ili prilagođava?
Možemo primijetiti različite senzacije i promjene poput:
• ukočenosti,
• osjećaja težine ili tromosti,
• ograničenog raspona pokreta,
• osjećaja asimetrije,
• nelagode ili boli,
• smanjene sigurnosti i kontrole u pokretu.
Naravno, fascija nije jedini mogući uzrok ovih simptoma. Na način na koji se krećemo i osjećamo utječu brojni međusobno povezani sustavi – mišićni, živčani, koštano-zglobni i drugi.
Tijelo stalno razgovara s mozgom
Još jedna važna stvar koju mnogi od vas već poznaju jest povezanost uma i tijela.
Vaše tijelo stalno šalje informacije vašem mozgu.
Fascijalni sustav sadrži brojne osjetne receptore koji prikupljaju informacije o pokretu, napetosti, pritisku i položaju dijelova tijela u prostoru. Te se informacije putem živčanog sustava prenose prema mozgu, gdje se obrađuju zajedno s informacijama iz drugih osjetnih sustava.
Zato fascijalni sustav možemo promatrati i kao važan dio našeg osjetilnog sustava.
A što smo otvoreniji prema onome što osjećamo, to više možemo naučiti o vlastitom tijelu.
Zastanite na trenutak
Zatvorite oči.
Osjetite svoje tijelo.
Razmislite o nekoliko riječi kojima biste opisali ono što upravo osjećate.
Osjećate li ukočenost?
Lebdite li?
Osjećate li ravnotežu ili neravnomjernost?
Jeste li „pofrkani“?
Ili možda osjećate snagu?
Možda se na jednoj strani tijela osjećate lagano, vedro i prozračno, dok vam je druga strana teška, tamna ili nejasna.
Ne brinite – ne postoji ispravan odgovor.
Ove jednostavne riječi i osjeti početak su razvijanja boljeg razumijevanja vlastitog tijela.
Uče nas primijetiti razlike, promjene i signale koje često zanemarimo dok smo zauzeti svakodnevicom.
A gdje je tu pokret?
Kada osjećamo bol, ukočenost ili nedostatak kontrole, naš živčani sustav prima i obrađuje informacije iz brojnih tkiva i struktura.
Pokret je jedan od načina na koji tom sustavu dajemo nove informacije.
Mišićna aktivacija, promjena položaja, opterećenje i kontrolirani pokret mijenjaju informacije koje naše tijelo prima i šalje.
Zato pokret možemo promatrati i kao svojevrsni razgovor između tijela i mozga.
Nešto poput masaže – ali iznutra prema van.
A što je onda s istezanjem?
Fleksibilnost nije samo pitanje toga koliko možemo pasivno izdužiti određeni mišić.
Na naš raspon pokreta utječu i zglobovi, mišići, živčani sustav, kontrola pokreta, prethodno iskustvo i način na koji naš mozak doživljava i regulira određeni položaj.
Zato u svom radu ne promatram istezanje kao cilj sam po sebi.
Zanimaju me pokret, kontrola, aktivacija i osjećaj tijela tijekom pokreta.
Umjesto da tijelo samo pasivno „guramo“ u veći raspon, možemo istraživati kako ga aktivno organizirati unutar tog raspona.
Opće pravilo koje volim slijediti jednostavno je:
Ostani prisutan u pokretu.
Osjeti što radiš.
Primijeti gdje se tijelo kreće lako, a gdje pruža otpor.
I dopusti pokretu da bude istraživanje, a ne samo izvršavanje zadatka.
Sporije ne znači manje učinkovito
Prakticiranje pokreta pomoći će vam da prepoznate razlike i varijacije unutar vlastitog tijela.
Prije svega, važno je smiriti tempo i pažljivo osluškivati ono što nam tijelo govori – odnosno informacije koje naš osjetni i živčani sustav neprestano prikupljaju i obrađuju.
Jedan od načina da tu povezanost bolje primijetimo jest kretati se sporije.
Kada usporimo, dobivamo više vremena primijetiti što se događa u tijelu, održati pažnju na pokretu i istražiti kako ga možemo izvesti ujednačenije, preciznije i s većom kontrolom.
Sporije ne znači manje intenzivno.
Ponekad upravo suprotno – sporiji pokret zahtijeva više pažnje.
Moj pristup pilatesu
Tijekom satova pilatesa koje vodim i individualnog rada s klijentima, zajedno istražujemo kako ponovno povezati različite funkcionalne sustave tijela.
Kroz pokret, disanje, aktivaciju, kontrolu i svjesnu pažnju postupno učimo bolje osjećati vlastito tijelo i organizirati pokret.
Tako radimo na onome što možemo nazvati neuro-miofascijalnim sustavom – međusobnoj povezanosti živčanog sustava, mišića i fascijalnih struktura.
Ove su tehnike temelj funkcionalnog pokreta i svjesne tjelesne prakse.
Kontrolirani, sporiji pokret i usmjeravanje pažnje na tjelesne osjete mogu podržati stanje veće smirenosti i uključivanje parasimpatičkih procesa koji sudjeluju u održavanju unutarnje ravnoteže organizma.
Razvijanje svjesnosti o vlastitom tijelu može pridonijeti osjećaju cjelovitosti, povezanosti sa sobom i prisutnosti u sadašnjem trenutku.
Ne učimo samo kako izvesti pokret.
Učimo ga osjetiti.
Upravo tu počinje drugačiji odnos prema vlastitom tijelu.
Zajedno otkrijmo nove poveznice kroz pokret!
Vaši komentari
Trenutno nema komentara