Kako prakticiranje pilatesa podržava stvaralačku energiju, kreativnost i fokus?
Prije nego dođem do odgovora na pitanje iz naslova, krenut ću od jedne meni zanimljive činjenice:
Stanje tijela snažno utječe na raspoloženje i emocije.
To je zato jer oko 80 % živčanih (aferentnih) signala vagus živca putuje iz tijela prema mozgu (a ne obrnuto), a uz to tijelo kontinuirano šalje mozgu i hormonalne, imunološke i senzorne informacije.
Prema tome,
1. Mozak ne upravlja emocijama sam.
Primjerice:
Često mislimo: „Osjećam se loše jer tako razmišljam.“
Ali vrlo često se događa suprotno: „Razmišljam loše jer se moje tijelo nalazi u stanju stresa.“
Budući da većina informacija putuje iz tijela prema mozgu, mozak stalno prima podatke o napetosti mišića, ritmu srca, disanju, radu crijeva, razini upale, hormonskom stanju...
Na temelju tih signala mozak donosi zaključak: „Jesam li siguran ili nisam?“ Iz tog zaključka nastaju emocije.
2. Emocije su interpretacija tjelesnih signala.
Mozak je poput prevoditelja.
Primjer:
- ubrzan puls
- plitko disanje
- stegnut želudac
Mozak to može protumačiti kao „opasnost → tjeskoba“ ili „uzbuđenje → motivacija“. Tijelo šalje signal, mozak mu daje značenje. Ako je tijelo dugotrajno u stresu, mozak će češće birati „negativnu“ interpretaciju.
3. Zašto „razgovor sa sobom“ često ne pomaže?
Kad tijelo šalje poruku:
„Nisam sigurno“, a um si govori:
„Sve je u redu“ nastaje konflikt.
Zato afirmacije ne djeluju ako je tijelo napeto. Logično objašnjenje ne smiruje paniku. „Misli pozitivno“ rijetko pomaže. Tijelo ima prioritet nad mislima.
4. Vagus živac kao „linija izvještavanja“
Vagus živac prenosi informacije poput ovih:
- „Srce je mirno / ubrzano“
- „Probava radi / ne radi“
- „Disanje je duboko / plitko“
- Ako većina tih poruka glasi:
- „Napetost, pritisak, brzina“
Mozak zaključuje: „Svijet nije siguran“
Emocije koje se tad javljaju su tjeskoba, razdražljivost, povlačenje, a misli preplave brige i crni scenariji.
5. Obrnuto također vrijedi: promijeni tijelo - promijeni emociju
Zato ponekad dubok izdah trenutno donese olakšanje, zagrljaj smanji tjeskobu, topla hrana stvori osjećaj sigurnosti, sporo kretanje smiri um. Nismo sami sebe uvjerili u te osjete, već je tijelo poslalo novu poruku mozgu.
6. Zašto je ovo oslobađajuće (nije tvoja krivnja)
Ovo znači da nisi „preosjetljiv/a“, nisi „slab/a“, ne izmišljaš emocije. Tvoje tijelo radi ono za što je evolucijski dizajnirano – štiti te.
Da sažmem: emocije nisu problem koji treba riješiti umom, nego signal tijela koji treba regulirati.
Zato rad s disanjem, pokretom, glasom, dodirom i kreativnošću često djeluje dublje od samog razgovora.
Pilates je zapravo vrlo snažan alat za regulaciju vagus živca, iako se često doživljava samo kao “vježbanje za tijelo”.
Objasnit ću konkretno i funkcionalno, bez mistike.
Prva stvar: Disanje u pilatesu jest direktna poruka vagus živcu.
Pilates naglašava lateralno (rebreno) disanje uz produženi izdah uslijed kojeg se dijafragma kreće punim opsegom. Vagus živac se produženim izdahom mehanički stimulira i tako aktivira parasimpatikus.
Tijelo mozgu šalje poruku: „Sigurno je. Možemo usporiti.“ Zato nakon pilatesa ljudi često kažu:
„Osjećam se mirnije“
„Lakše dišem“
„Glava mi je praznija“
To nije sugestija — to je neurofiziologija.
Druga stvar: Spori, kontrolirani pokret smiruje živčani sustav. Za razliku od naglih, eksplozivnih pokreta, pilates koristi spore prijelaze, kontrolu i kontinuitet. To tijelu govori: „Nema prijetnje. Imamo vremena.“ Time se smanjuje simpatička aktivacija (fight/flight) i raste vagusni tonus. Zato pilates često djeluje regulirajuće, ne stimulirajuće.
3. „Core“ nije samo mišić – to je centar sigurnosti.
Duboki mišići trupa (transversus abdominis, zdjelično dno) povezani su s disanjem, držanjem i osjećajem stabilnosti. Kada su aktivni na nježan, svjestan način tijelo osjeća potporu, smanjuje se potreba za obrambenom napetošću. Rezultat toga je manje tjeskobe i veća svjesnost osjećaja vlastitog tijela.
4. Usmjerena pažnja vodi do prekida stresnih petlji.
Pilates zahtijeva pažnju na dah, preciznost i svjesnost pokreta. To pak smanjuje mentalno ruminiranje, prekida stresne misaone petlje i sidri pažnju u sadašnji trenutak. Ne zato što „moraš biti prisutan“, nego zato što živčani sustav ne može biti u panici i preciznosti istovremeno.
5. Ritmičnost stvara predvidljivost, a predvidljivo je sigurno.
Živčani sustav voli ritam, ponavljanje, jasnu strukturu. Pilates sat baš to ima: jasan početak, progresiju i kraj. Tijelo zna što slijedi. Raste osjećaj kontrole i sigurnosti. To je osobito važno kod kroničnog stresa, anksioznosti i preopterećenosti.
6. Zašto pilates pomaže i emocionalno?
Redovito prakticiranje pilatesa poboljšava HRV (varijabilnost srčanog ritma), smanjuje baznu napetost tijela, povećava toleranciju na stres
Zato ljudi često primijete manje burne emocionalne reakcije, brži oporavak nakon stresnih situacija i bolju regulaciju raspoloženja. Ne zato što su „jači“, nego zato što je tijelo mirnije.
Pilates ne uči tijelo kako da se napne, nego kako da bude snažno dok ostaje smireno, a to je točno ono što vagus živac „voli“.
Kako onda pilates podržava kreativnost i fokus?
Kreativnost traži reguliran živčani sustav.
Za kreativni rad (pisanje, slikanje, dizajn, ideje) potreban je osjećaj sigurnosti, dovoljno energije, ali bez panike te sposobnost zadržavanja pažnje. Ako je tijelo u stresu pažnja se raspršuje, ideje se ponavljaju, javlja se blokada ili perfekcionizam. Pilates prvo smiruje tijelo, a tek onda otvara prostor za stvaranje. Fokus nastaje u tijelu, ne samo u glavi.
Pilates trenira zadržavanje pažnje na jednoj radnji, svjesno kretanje bez žurbe, preciznost bez napora. To je isti „mišić pažnje“ koji koristiš kada povlačiš liniju kistom, biraš boju, slažeš kompoziciju ili pišeš rečenicu. Tijelo uči da može biti prisutno bez napetosti. To se zatim prenosi direktno u kreativni proces.
Disanje = ritam kreativnog rada.
U pilatesu pokret prati dah, ritam je stabilan, nema naglih skokova. U kreativnom radu ruka, oko i pažnja trebaju ritam. Dah koji je plitak stvara trzaje, sumnju, žurbu. Kada pilates nauči tijelo na sporiji izdah i stabilniji dah ruka postaje sigurnija, misli su jasnije, lakše ulaziš u flow. Vrlo je važan i tzv „core“ kao unutarnja točka oslonca. Kreativna blokada često nije manjak ideja, nego nesigurnost, strah od pogreške i unutarnje kolebanje. Pilates gradi tihu snagu centra i osjećaj da se tijelo ima na što osloniti. To se psihološki prevodi u: „Mogu pokušati. Mogu pogriješiti. Mogu nastaviti.“ To je temelj kreativne hrabrosti.
Pilates nas uči toleranciji na „neugodu“. Jer vježba nije uvijek ugodna, ali je kontrolirana i sigurna. Kreativni proces je isti: neizvjestan, nesavršen i Ima fazu „ne znam još“.
Tijelo koje je naviklo ostati prisutno u blagoj nelagodi bez panike i bijega lakše ostaje u kreativnom procesu umjesto da ga prekida.
Pilates pomaže ulazak u flow. Flow se javlja kada su izazov i sposobnost u ravnoteži, kada je pažnja usmjerena, a ego se stiša.
Pilates nježno angažira tijelo, ne preplavljujući živčani sustav. Pilates uči raditi bez forsiranja. To je gotovo ista neurološka postavka kao kod slikanja, pisanja, ručnog rada, dizajna...
Smjernica za konkretno korištenje pilatesa prije kreativnog rada:
10–15 minuta pilatesa prije stvaranja smiruje tijelo, usklađuje dah i fokusira pažnju.
Rezultat je brži ulazak u rad, manje samokritike i više kontinuiteta.
Mnogi kreativci nesvjesno traže kavu ili stimulans — a zapravo im treba regulacija, ne stimulacija.
Zaključak:
Pilates stvara tijelo koje je dovoljno mirno da se može fokusirati i dovoljno stabilno da se usudi stvarati.
Vaši komentari
Trenutno nema komentara