Jesu li ugljikohidrati krivi za sve?

print

Sjećam se kao klinac demoniziranja masti koje se promoviralo do te mjere da su ljudi doslovno bacali domaću svinjsku mast i zamijenjivali ju sa uljem. I to onim suncokretovim, hidrogeniziranim. Istim onim za kojeg danas znamo da ima čitav niz štetnih djelovanja na organizam. Iako smo imali baku i djeda na selu i pristup domaćim proizvodima, redovito smo koristili i suncokretovo ulje i margarin (trans masti). Zašto? Pa zato jer su životinjske masti bile krive za sve, od pretilosti do bolesti krvožilnog sustava, dijabetesa, bolesti srca itd.

Danas znamo da hidrogenizirana biljna ulja imaju puno gori učinak na zdravlje od životinjskih masti (iako niti s njima ne treba pretjerivati), a da su najbolji izbor nezasićene masti. Međutim našli smo novog krivca (jer mi ljudi smo takvi, mora biti netko drugi kriv, ne možemo mi sami biti krivi i odgovorni) - a to su šećeri! Pogotovo ako su u kombinaciji sa glutenom, onda su najgori! Glavni savjet koji čujemo danas je: "Ma samo makni šećere (ugljikohidrate) iz prehrane!". Svi problemi će magično nestati i svi će živjeti sretno i odšećereno do kraja svijeta. Jesu li šećeri zaista krivi za sve, a pogotovo za debljanje? Odgovor je i jesu i nisu. Probat ću objasniti.

Glavni razlog debljanja je pozitivan energetski balans tj. veći unos kalorija od potrošnje! Znači bilo kakvih kalorija bile one iz "zdravih" ili iz "nezdravih" namirnica, ne samo iz šećera ili iz masti. Višak energije koju unosimo se sprema u rezervu tj. u masno tkivo! Dakle, da bi smanjili tj. potrošili masno tkivo potrebno je ostvariti negativni energetski balans, drugim riječima unositi manje kalorija nego što trošimo. To se može ostvariti na dva načina, da smanjimo unos kalorija (manje jedemo) ili povećamo potrošnju (više se krećemo/vježbamo). To je glavni razlog zašto većina dijeta funkcionira (barem na kratko) - jer imaju negativni energetski balans.

Međutim, ono na što smo osjetljiviji i što se lakše skladišti kao masno tkivo su definitivno šećeri, posebno unos brzih (jednostavnih) šećera. Pod brze šećere smatramo glukozu, saharozu, fruktozu i laktozu. Imaju visok glikemijski indeks (brzina povišenja glukoze u krvi), a nalazimo ih u bilo kojim slasticama, grickalicama, proizvodima od bijelog brašna, nekim mliječnim proizvodima, voću itd. Ako znamo da su šećeri (UH) energija i to brza energija rijetke su situacije kada nam je stvarno potrebna takva brza energija, eventualno tijekom ili poslije neke teže tjelesne aktivnosti. Ukoliko unosimo previše brzih šećera (pogotovo tijekom prerioda kada nismo aktivni) tijelo ih neće imati priliku potrošiti te će ih spremiti u masno tkivo! Međutim ukoliko unosimo spore šećere u umjerenim količinama i dobro tajmirane, šećeri su preferirani izvor energije za većinu ljudi pogotovo ako prednost damo izvorima kao što su povrće, voće, cjelovite (integralne) žitarice.

Da zaključim, nema isključivog krivca za debljanje i sve što pretilost nosi sa sobom, a ako bi tražili jednog onda bi to prije svega bio pozitivan energetski balans i to ostvaren prekomjernim unosom brzih šećera (UH) i masnoća (pogotovo trans i zasićenih) uz minimalnu ili skoro nikakvu potrošnju. O ovome su napisane čitave knjige i stvar je puno kompliciranija i dublja, ali je ovo maksimalno sažeto moje razmišljanje temeljeno na znanstvenim činjenicama, a ne vjerovanjima.

 

Bojan

  Fitness blog - Sve

Vaši komentari

Trenutno nema komentara

Napišite komentar

Ime *

Komentar *